Nakon toliko vremena odlucila sam se vratiti i idalje pisati ovaj blog… znate u zadnju godinu i pol otkako nisam pisala ovaj blog nije se mnogo stvari promijenilo…idalje susrecem se s mnogim teskocama nakon tog kobnog dana…svakim danom me sve vishe i vishe boli sto ne mogu jednostavno izbrisati taj dan i nastaviti dalje…svaki dan…
nakon mnogo razmisljanja o ovom blogu odlucila sam napisati jedan post… mislila sam ga izbrisati jer sam mislila da ce tako nestati sva tuga i praznina iz mog srca…mislila sam da jednostavno cu time da iz svog zivota izbrisem taj dan i da ce sa time nestati i sva tuga koja razara moje srce…ipak nakon…
Sta ces s bijelim krilima kad krila su za let, sjaj u tvojim ocima za ovaj nije svijet, sta ces s nama ljudima nisu za tebe zemaljske stvari,ti stvoren si za let!!! Kad se probudis tamo gdje u ljubav vjeruju, sacuvaj mjesto za nas na svom oblaku.. NIJE ZA TEBE, NIJE OVA ZEMLJA GOLUBE, NIJE…
zao mi je…znam da me dugo nije bilo i da dugo nisam posvecivala paznju ovome blogu…ali ja vise nema snage…nemam vise snage da pricam o tome…rekli su da ce vremenom manje da boli njegova smrt…ali lagali su me…svakim danom spomen njegovog imena ili njegova pjesma,njegova slika boli sve vise i vise….prije je boljelo poput uboda…
Ne tuguj, morao sam da krenem! Ne brini, poneo sam sve što mi treba za put, Sve majčine zagrljaje, Očeve mudre reči, Sve dane detinjstva sa sestrom podeljene, Sva draga lica, Milion dečjih osmeha, Jedno snežno zimsko jutro, Jedno blago, toplo letnje veče u mom dvorištu, Parče najlepšeg neba iznad rodne kuće, Bokal hladne vode…
Ovo je TAJNA MOJA, neki kazu ILUZIJA, ali nisam mogla da ne osetim NEMIR, kada vidim SONCE VO TVOJTE RUSI KOSI, svi su govorili da si ti SINOT BOZIJI, a ja , LUDA MALA, da VOLIM OSMJEH TVOJ… Zelela sam VO KOSI DA TI SPIJAM… to je ipak samo SAN EGZOTICAN, OPROSTI zato sto si…
opet unistavam sama sebe….ponovo placem i nadam se da ce vrijeme izlijeciti svaku ranu….opet odlazim na pocetak i opet placem za onim sto se nikada nece vratiti….sta je to bilo tako posebno u tebi da si mi usao i zarobio srce i da ces zauvijek ostati u njemu….na mome licu cesto se vidi osmijeh tuga…
"Znate, tesko je suze suzdrzati a jos teze ih nepokazati… ali suzu pustiti za ovakvu osobu, licnost, nije sramota, nego ponos… On ga je stvorio, On ga je uzeo… Ovo nije zbogom Tose… nego dovidjenja"
ZNATE LI KAKO JE GLEDATI SUNCE A NE VIDJETI NJEGOV SJAJ….. ZNATE LI KAKO JE IMATI OCI A NE VIDJETI…… ZNATE LI KAKO JE VOLJETI A NE BITI VOLJEN……. ZNATE LI KAKO JE SLUSATI NECIJE PJESME A ZNATI DA NJEGA VISE NEMA…… odgovor na zadnje pitanje znate…….ja se osjecam kao da gledam u sunce a…
pitam se koliko je mojih suza palo zbog tebe…..da sam ih brojala ne bi ih uspjela izbrojati jer ih je palo malo je reci milion….ali ne kajem se…..ne kajem se ni jedne prolivene suze…..jer si ti to zasluzio……zasluzio si sve ono sto si imao….zasluzio si svaki nas osmijeh….svaku nasu rijec hvale….svaku nasu suzu koja je…