Photobucket Photobucket Photobucket

Postovi...

02.07.2010.

Nakon toliko vremena

Nakon toliko vremena odlucila sam se vratiti i idalje pisati ovaj blog...
znate u zadnju godinu i pol otkako nisam pisala ovaj blog nije se mnogo stvari promijenilo...idalje susrecem se s mnogim teskocama nakon tog kobnog dana...svakim danom me sve vishe i vishe boli sto ne mogu jednostavno izbrisati taj dan i nastaviti dalje...svaki dan pozelis da se to nije dogodilo...iz dana u dan priznajem sve me vishe boli i svakim danom sve vishe i vishe bol prodire u moju dusu nakon samo jedne njegove rijeci,samo jedne njegove pjesme...da zbilja boli vjerovali vi ili ne....ili neka sala na njegov racun pa automatski bi tu osobu boxerom pukla jer to uopste nije smijesno,i on nije zasluzio da se neko tako sali na njegov racun....da priznajem da je tesko i priznajem da boli i priznajem da se svaki dan okrenem unazad i da tesko je nastaviti dalje gledajuci i razmisljajuci stalno o tome danu koji zelim da se nije dogodio....
zao mi je sto nisam pisala dugo ali jednostavno nisam mogla...

21.02.2009.

nakon toliko vremena

nakon mnogo razmisljanja o ovom blogu odlucila sam napisati jedan post...

mislila sam ga izbrisati jer sam mislila da ce tako nestati sva tuga i praznina iz mog srca...mislila sam da jednostavno cu time da iz svog zivota izbrisem taj dan i da ce sa time nestati i sva tuga koja razara moje srce...ipak nakon svega shvatila sam da ce mi ako izbrisem ovaj blog biti jos teze....nakon toliko vremena jos uvijek osjecam istu prazninu kao onoga dana kada je otisao....jos uvijek osjecam onu bol kao toga dana kada sam cula da je poginuo...znam da tada nisam vjerovala i ne vjerujem ni sada...jednostavno ne mogu se pomiriti s time da vishe necu cuti njegov glas...da vishe nikada necu otici na koncert...jednostavno u mom zivotu nije postojao nitko ko je imao tako jak uticaj na mene....

kroz njegove pjesme naucila sam sta zbilja znaci zivjeti...naucila sam kako se nositi sa svim svojim problemima...jednostavno uz njegove pjesme ja sam postala bolja osoba...

mislim da je ovaj blog samo jedan dio da me posjeti da on idalje zivi u meni a vasi komentari mi daju znak da on zivi i u vama...u nasim uspomenama,u njegovoj glazbi,u nasoj dusi i nasem srcu...prazninu koju osjecam nikada nitko nece moci upotpuniti to ce zauvijek ostati praznina...ipak tjesi me cinjenica da on ipak zivi u nasim srcima i da ga nikada necemo zaboraviti....Tose mi te volimooo

16.10.2008.

Tose

Sta ces s bijelim krilima kad krila su za let, sjaj u tvojim ocima za ovaj nije svijet, sta ces s nama ljudima nisu za tebe zemaljske stvari,ti stvoren si za let!!!
Kad se probudis tamo gdje u ljubav vjeruju, sacuvaj mjesto za nas na svom oblaku..
NIJE ZA TEBE, NIJE OVA ZEMLJA GOLUBE,
NIJE TA TEBE, NIJE OVAJ SVIJET MOJ ANDJELE,
NIJE ZA TEBE DUSO MOJE BIO CRVEN POLJSKI MAK, VEC KRILA DA TE NOSE NEBU POD OBLAK...

ANDJELI NEK TE CUVAJU KADA VRIJEME OBOLI
DALI COVJEK SVE, BAS SVE NA KRAJU PREBOLI...

I DOK OKO GLEDA
I DOK DISU LJUDI
I STIH MOJ ZIV JE I ZIVOT TI NUDI....

TOSE POCIVAJ MI U MIRU :'(

 

evo jos jedan stih koji je ovog dana parnu po mome srcu....evo jos jedne rijeci koja je ubila svaki pojam u meni...da li je zbilja sve trebalo biti ovako....sve zavrsiti ovako...da li je ovo trebala biti neka pouka za nas....da li andjeli zbilja postoje...da ja vjerujem u njih i zbilja mislim da je Tose bio jedan od njih....mnogo puta zastanem i zapitam se da li se to zbilja desilo ili je to samo dio mojih snova....dio moje nocne more....koja iz dana u dan postaje sve veca i u koju tonem sve dublje i dublje...gubim ljude koje volim...ali zasto si bas ti morao otici....vec je prosla godina od tvoje smrti....godina bola i tuge....obecala sam tebi,sebi i ljudima da necu plakati i pokusavam ispuniti svoje obecanje....sad se zasmijem kada te se sjetim..a sjecam te se svake sekunde....postao si dio mog zivota iako vise nisi tu....ipak zivis u meni....ne samo u meni zivis u svima nama....i svi te na neki nacin ipak osjecamo u sebi...mi ti ne dozvoljavamo da umres...da tvog tijela vise nema ali tvoja dusa i spomen na tebe ce zivjeti vjecno o nama....znas li koliko boli kada cujem na TV-u da je danas vec godina kako te nema....zasto govore da te nema...zar ne shvataju da je tvoj duh idalje tu sa nama...da idalje zviim kraj nas i u dubini nas....kako ne shvataju da ces ti vjecno zivjeti da ces ti vjecno ostati ovdje i brinuti se o svima nama i o generacijama koje dolaze poslije nas...da ce tvoja djela zauvijek ostati tu i da ce se djeca,tinejdzeri ma svi ljudi sirom svijeta ogledati samo na tebe...na jednog andjela koji je koracao ovom zemljom i cinio ljude sretnijima....i ucio ih da bez obzira na sve nije uvijek sve tako crno i da uvijek postoji neeka nada da ce sve biti bolje....i da sve mora biti bolje...da se dobro treba ciniti cak i neprijatelju...i da su svi ljudi jednaki bez obzira koje su boje koze ili koje su nacije...po tebi smo svi bili jednaki i svi smo zasluzili srecu....da uvijek si bio pravedan i uvijek ces to ostati...da ja ne bi pocela da placem ovdje cu zavrsiti svoje pisanje...ali ti ipak znas da jos uvijek zivis u srcima svih ljudi na svijetu......

17.09.2008.

oprostite

zao mi je...znam da me dugo nije bilo i da dugo nisam posvecivala paznju ovome blogu...ali ja vise nema snage...nemam vise snage da pricam o tome...rekli su da ce vremenom manje da boli njegova smrt...ali lagali su me...svakim danom spomen njegovog imena ili njegova pjesma,njegova slika boli sve vise i vise....prije je boljelo poput uboda nozem u leda ali sada mi probada i srce....zato vas samo molim da se ne ljutite sto vise ne objavljujem mnogo postova jer stvarno ne mogu....nadam se da cete me razumjeti...ova bol me ubija i dio mene je vec nestao ...ja vise ovako ne mogu da zivim...oprostite ali voljela sam ga...

06.08.2008.

nesto sto me je natjeralo na plac

Ne tuguj, morao sam da krenem!
Ne brini, poneo sam sve što mi treba za put,
Sve majčine zagrljaje,
Očeve mudre reči,
Sve dane detinjstva sa sestrom podeljene,
Sva draga lica,
Milion dečjih osmeha,
Jedno snežno zimsko jutro,
Jedno blago, toplo letnje veče u mom dvorištu,
Parče najlepšeg neba iznad rodne kuće,
Bokal hladne vode sa bistrog planinskog potoka,
Jednu belu majsku ružu,
Jedan crveni bozur,
Grančicu bosiljka.
Reči jedne molitve, jedva čujno izgovorene
U tišini jedne sobe za tugu
I u duši beskrajan mir
Pronađen iza drevnih svetih zidova...
A ostavio sam sve što sam mogao...
I kad u trenu beskrajne, bolne samoće...
Pomisliš da više nikog na svetu nemaš...
Podigni težak, umoran pogled ka sivom nebu,
Vidjećeš jedan uporni zrak sunca...
Što para sivilo - to ti ja, odmorivši se od puta,
Javljam da sam bezbedno stigao,
Da ne brineš...

u komentarima su mi kazali da je ovo pjesmu napisala Biljana pa bi bilo fer da napisem da je ona autor ove pjesme....


Stariji postovi



MOJI LINKOVI


scale="exactfit" wmode="transparent" width="200" height="300">
Tose Proeski on 6Lyrics.com
Tose Proeski on 6Lyrics.com

Pjesme
[/B] Poljsko cvijece

Stizu laste, sire krila
i ljube se svi
kao kad si moja bila ti

Nekom drugom bozur cvijeta
na mom srcu si
i jedina i prokleta ti

Ref. 2x
Poljsko cvijece nek'
me mladog pokrije
nek' mi dusu ljube oblaci
kad me neces ti
kamo srece da
te oci ne vide
ne bih znao da su poljupci
tudji po tebi

Lako mi je zakleti se
u krv i u cast
al' podkleknem kad se sjetim nas

Suza zene cesto krene
al' nebo zapise
samo kad muskarac zaplace


Soba za tugu

Ovo je odluka moja
jer bila volja je tvoja
da s drugim odes od mene
i sve mi niz brdo krene

Da mrakom zamenim dugu
lezeci provodim dane
u ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane

Ref.
Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise
i bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi

Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise

U taj sam krevet odavno pao
tu gde sam pao zivot je stao
uzalud skidam tvoj greh sa sebe
sve me boli posle tebe
(2x)

Ovo je odluka moja
i mnogi ce da se cude
a kada odlucim nesto
to tako mora da bude

Da mrakom zamenim dugu
lezeci provodim dane
u ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane

Ref.

U taj sam krevet odavno pao
tu gde sam pao zivot je stao
uzalud skidam tvoj greh sa sebe
sve me boli posle tebe
(2x)

U ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane

Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise
i bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi

U taj sam krevet odavno pao
tu gde sam pao zivot je stao
uzalud skidam tvoj greh sa sebe
sve me boli posle tebe
(2x)


Ima li dan za nas

Prazan je grad, a u dusi si ti
tuzno pas me gleda
sacuvaj bar jedan kofer za sne
a ja srce ne dam

Ponos je zid, ko da pokuca sad
tesko je kad molis
svaka je rijec nova pjesma za nas
a jos uvijek te volim

Ref.
Ima li dan za nas
da otkrijem zasto sam ziv
da bacim veo tuge i zla
da potpisem da sam ja kriv

Ima li bar jedan dan za nas
da otkrijem zasto sam ziv
da bacim veo tuge i zla
da potpisem da sam ja kriv, proslosti

Nestaje dah, vrata otvaras ti
ocima te lazem
pozelim sve da je isto k'o prije
sta da prvo kazem

Prazan je grad, a u dusi si ti
tuzno pas me gleda
sacuvaj bar jedan kofer za sne
a ja srce ne dam



Boze, brani je od zla

Ona ima oci koje znaju moje tajne sve
moje tuge sve i moje nemire
ona ima ruke i u njima svemir citavi
u tom zagrljaju mogu umrijeti

Ref.
Boze, meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba
topla postelja i njena oka dva

Salji andjele cuvare svoje
jer je dusa duse moje
brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja

Ona ima usne i na njima okus tresanja
koje niko ne zna ljubit kao ja

Ref.

Ref.

Salji andjele cuvare svoje
jer je dusa duse moje
brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja



Lose ti stoji

Lose si precutala
u cije ruke sinoc si zalutala
kao pepermint laz slatka je
al'ukus onaj hladan krije najgore

Lose si varala zalud
pokrivas se preko usana
crni sal nece sakriti
a oci govore to sto cutis ti

Ref.
Lose ti stoji sve to kad se pravdas
a cekas da odes za njim
kako ti zavidim jer ti ne pristaje
ni da brises od kaput te suze za kraj
a i dalje si prelijepa, znaj

Oprosti


Dali je tebi nocas hladno voljena
ko sto je hladna moja postelja
a mene ubija bol u grudima,gorim
uvjek kad, zatvorim oci duso znam
da ces mi ti odnjeti san, voljena

Ref.
Gori moje srce puno nemira
tebe doziva, oprosti
onaj koji voli moze
i da pogrijesi

Ja bi nocas svemir dao kad bi mogao
samo da jos jednom zaspim
ti na grudima, opijen tvojim usnama

Sjecanja vjetar mi nosi
samo sjecanja
a ja se nadam duso
da ce mi i tebe donjeti,
ponovo u moj zagrljaj

Otkada si otisla, ne spavam nocima

Gori moje srce puno nemira
tebe doziva, oprosti
onaj koji voli moze
i da pogrijesi


Pogledaj u mene

Cujes li,
nebo place tu nad nama,
Ja i ti,
ljubav smo u grijeh pretvorili.

Nije dala da se spasi,
U srcu nam je tama,
Za nas dvoje
One umire..nema druge istine

Pogledaj u mene,
pogledaj u sebe,
postali smo
ranjivi..vidis li u oku sjaj

Pogledaj u mene,
Pogledaj u sebe,
Nema vise ljubavi,
vidis da smo stali
Osjecam tvoj strah
U mene udara.

Prate me boli
Naseg tuznog kraja.
Nismo uspel mi,
Ljubav smo
U prah pretvorili.

Nije dala da se spasi,
U srcu nam je tama,
Za nas dvoje
Ona umire..nema druge istine

Pogledaj u mene,
pogledaj u sebe,
postali smo
ranjivi..vidis li u oku sjaj

Pogledaj u mene
vidis da smo nestali


[/B]

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
65430